DEKLARACIJA O HRVATSKOM PRAVOSUĐU I MASOVNOM KRŠENJU LJUDSKIH PRAVA

DEKLARACIJA O HRVATSKOM PRAVOSUĐU I MASOVNOM KRŠENJU LJUDSKIH PRAVA

Prema svim pokazateljima Republika Hrvatska drži svjetski rekord po broju kršenja ljudskih prava zbog dugotrajnosti sudskih postupaka. Stotine tisuća hrvatskih građana čekaju na desetke godina da bi njihovi sporovi bili okončani pred hrvatskim sudovima. Režim u Hrvatskoj nije u stanju svojim građanima osigurati elementarna prava kao što je pravna zaštita u razumnom roku.

Hrvatsko pravosuđe, kao uostalom i mnoge druge državne institucije, pod kontrolom je interesnih lobija koji teroriziraju i pljačkaju veliku većinu hrvatskih građana. U bivšoj državi sve tri vlasti (izvršna, zakonodavna i sudbena) kontrolirala je komunistička partija (ili kako su je od milja nazivali Savez komunista). Osamostaljenjem Hrvatske kao države, vlast preuzimaju isti kadrovi, s tim da je provedena negativna selekcija među bivšim partijskim kadrovima. Na vlast u novoj državi dolaze karijeristi i kriminalni elementi bez ikakva ideološkog predznaka, a glavni im je cilj beskrupulozno bogaćenje na račun većine građana. Nacionalni okršaji na prostoru bivše države idu im na ruku i oni u ime ugroženosti nacionalnih interesa uspijevaju mobilizirati sve slojeve naroda, te preuzeti kontrolu nad cjelokupnom vlasti i medijima. Proklamiraju u Hrvatskoj bivši južnoamerički društveno-ekonomski model s vladavinom 200 najbogatijih obitelji. Interesni lobiji, bazirani na vladavini 200 obitelji, kontroliraju sve sfere vlasti, a naročito zakonodavnu i sudbenu. Taj model omogućuje neograničenu moć i enormno bogaćenje nekolicini tajkuna, među kojima su mnogi iz područja pravosuđa, a najutjecajniji među njima svakako je odvjetnik Marijan Hanžeković, dugogodišnji predsjednik Hrvatske odvjetničke komore i jedan od najbogatijih Hrvata (većinski vlasnik kartične kuće Diners Hrvatska).

Privatizacija pravosuđa početak je i uzrok svih zala u Hrvatskoj. Tako pravosudni interesni lobi, okupljen oko vrhuške Hrvatske odvjetničke komore, na čelu s Marijanom Hanžekovićem, sinom istoimenog ministra financija u Tuđmanovoj Vladi, uspio je još 1994. god. progurati odredbu čl. 18. Zakona o odvjetništvu, koji toj strukovnoj organizaciji daje zakonodavne ovlasti u pogledu visine i načina obračuna odvjetničkih tarifa. Odvjetnički lobi zloupotrebljava dobivene ovlasti i donosi odvjetničke tarife koje po visini i načinu obračuna ne poznaje ni jedna civilizirana država Europe i svijeta. Kao primjer navodimo da su odvjetnički honorari u Hrvatskoj i do 10 puta veći od honorara koje mogu zaračunati odvjetnici u Njemačkoj (vidi tabelu na: http://gradjanska-akcija.org/index.php?option=com_content&task=view&id=262&Itemid=47#jc_allComments ). Izravne posljedice čl. 18. Zakona o odvjetništvu su organizirana pljačka hrvatskih građana i devastacija cjelokupnog pravosuđa, tako da danas u sudstvu imamo uglavnom početnike ili kadrove upitne kompetentnosti. Naime ogromne razlike u potencijalnim zaradama u sudačkom i odvjetničkom, odnosno javnobilježničkom zanimanju (i do 100 i više puta) dovele su do masovnog napuštanja sudačkih zanimanja i prelazak u odvjetnike. Najavljena promjena čl. 18. Zakona o odvjetništvu kao i donošenje novog Zakona o odvjetničkim tarifama čekaju već više od 2 godine u ladicama Ministarstva pravosuđa, jer pravosudni lobiji, uključujući odvjetnički, i dalje u potpunosti kontroliraju kako Ministarstvo pravosuđa tako i ostale dijelove vlasti. Ministri i ostali dužnosnici Ministarstva su njihove marionete. Nema razlike između stranaka na vlasti i onih u opoziciji. Sve političke stranke koje su zastupljene u Saboru kontroliraju interesni lobiji. Građani nemaju svoje predstavnike u vlasti, jer interesni lobiji ne dopuštaju pojavljivanje političke alternative na izborima.

Raslojavanje u pravosuđu naročito je uočljivo u glavnom gradu Republike. Tako je Općinski građanski sud u Zagrebu već duže vremena bez predsjednika, a izbor novog uslijedit će, bez sumnje, po kriterijima podobnosti odnosno pripadnosti interesnim lobijima. Unatoč nedavnoj akciji USKOK-a Zemljišnoknjižni odjel istog suda i dalje je tvrđava korupcije i autokratske vladavine. Pristup Zagrebačkoj gruntovnici otvoren je tek uskom krugu odvjetnika koji su u dobrim odnosima s predsjednicom tog odjela gospođom Nives Radišić, kadrom Vesne Šlare-Ožbolt, bivše ministrice pravosuđa. Ti odvjetnici svojim klijentima „omogućuju“ prioritetno rješavanje zemljišnoknjižnih predmeta uz naplatu vrlo visokih honorara. Nije teško zaključiti koji su motivi njihova zajedničkog druženja. Zbog nedostatnosti kadrova u Zagrebačkoj gruntovnici neki se predmeti uopće ne rješavaju, naravno uz iznimku predmeta na kojima radi uski krug odvjetnika s posebnim statusom. Među njima su i takozvani ispravni postupci kojima se usklađuje stanje u katastru sa stanjem u zemljišnim knjigama. Ministarstvo pravosuđa i ostali segmenti izvršne vlasti direktni su sponzori korupcije, jer sprečavaju zapošljavanje dodatnog broja sudaca i referenata u Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kako bi na taj način omogućili odvjetnicima i drugim posrednicima da naplaćuju dodatne honorare za koruptivne usluge. Pravne i fizičke osobe spremne su financirati dodatno zapošljavanje kadrova u Zemljišnoknjižnom odjelu, ali im se to sustavno ne dopuša, dok se istovremeno omogućuje Gradskom poglavarstvu prioritetno sređivanje vlasničkih odnosa, kako bi mogli uspješno rasprodavati gradska zemljišta. Potreba za koruptivnim uslugama otpala bi u slučaju ažurnosti rješavanja predmeta. To nije u interesu sudionicima koji su odgovorni za organizaciju rada u Zagrebačkoj gruntovnici. Drugim riječima radi se o organiziranoj korupciji u koju su uključene institucije vlasti.

Interesni lobiji imaju pod kontrolom nevladine udruge i vjerske zajednice. Katolička crkva financira se iz državnog proračuna i ima čvrst ugovor s režimom. Vraćena joj je sva imovina koja joj je bila oduzeta, dok desetci tisuća ostalih građana još uvijek čekaju na povrat konfiscirane imovine. Većina nevladinih udruga financira se također iz državnog budžeta i/ili iz proračuna jedinica lokalne samouprave i kao takve ovise o režimu. Nevladina udruga Hrvatski helsinški odbor (HHO) izgubila je svaki autoritet u javnosti, a više njezinih dosadašnjih članova istupili su iz Udruge. Ta Udruga se u zadnje vrijeme bavi svim i svačim ali najmanje masovnim povredama ljudskih prava. Iako je Udruga HHO izgubila nekadašnji autoritet, režimski mediji ne prestaju glorificirati njezinu ulogu. Javni mediji i veliki dio privatnih medija nalazi se pod direktnom ili indirektnom kontrolom članova kluba od 200 obitelji, pa se od njih ne može očekivati objektivni pristup problemima hrvatskog društva.

Institucionalno organizirana korupcija u Hrvatskoj kao i masovna povreda ljudskih prava od strane onih koji bi trebali postupati protiv tih zala, ponukala nas je da se obratimo institucijama vlasti, kao i domaćoj i međunarodnoj javnosti, sa slijedećim apelom: